-
Postoji Jedna Pesma Koja Kaze Ljubav Nema Bolje Dane Sama Krene Sama Stane Sama Pali Sama Gasi Nas Uništi Sebe Spasi..
Istina je U To Sam Se Uverio.
Ako pitate Kako Sam Se Uverio Procitajte Članke I Dobit Ćete Odgovor..
Ps Hvala Za Svaku Posetu I Svaki Komantar..
Hladna Noć
Noc je vec odavno pala na moj grad,jako je svjeze a tako je vedro.Jos uvjek nisam legao,i ako su sva svjetla koja mogu vidjeti vec odavno pogasena.Kao i obicno sjedim pored otvorenog prozora,i kao da nesto ili nekoga cekam a zapravo,nemam koga niti sta cekati.Gledam u noc, u daljini vidim zvezde koje su pokovale nebo,puka je tisina cujem samo otkucaj sata okacenog na zid ispred mene,i cvrcka koji pjeva svoju tuznu pjesmu dole negdje ispod moga prozora.Tako bih rado zaspao ali ne san kao i obicno nece na oci.Bit ce ovo jos jedna noc ne prespavana,jos jedan docekan izlazak sunca otvorenih ociju.Slusam tuznu pjesmu crvcka,kao da je bas za mene pjeva.Gledam u tamu,duboko u noc,polako padam u sanjarenje.Vidim njen lik,te plave oci,njenu plavu kosu,njen osmjeh.Smijesi mi se,i kao da siri ruke zove me u svoj topli zagrljaj,srce mi je pocelo ubrzano da lupa,kao da zeli iskociti iz grudi.Cuj srce,pa zar ja to jos uvjek imam,zar ga ona davno nije pregazila i polomila???.Rado bih se zasmejao,ali misici na mom licu odavno su se zaledili i skamenili.Dvije krupne suze krenule su niz obraze,brisem ih drhtavim rukama,i kao iz mrznje i bjesa pomislim,ma necu da patim,ko je ona da za njom patim.Prisjetim se svih njenih gresaka,svih njenih grubosti,i umjesto ljubavi na momente osjecam mrznju i bjes.Pomislim ima jos za mene srece,ali istina nije takva,jer ja sam zapravo sretan samo one momente kada zivim u proslosti,kada sam u snovima sa njom zagrljen.Pa zasto,zasto se sve ovo meni dogadja?postavljam po ne znam koji put isto pitanje,i ne znam kome,samo znam da nikada nisam dobio odgovor.U meni se pocinje mjesati osjecaj ljubavi i mrznje,palim cigaretu drhtavim rukama,i kao da cekam hoce li mi neko sapnuti nacin kako da pobjegnem od svih sjecanja,tuge,bola,suza.Puka tisina je i dalje,gledam u cigaretu kako se dimi,ponovo padam u sanjarenje.Kao da negdje u daljini cujem njen njezni glas,njezne rjeci VOLIM TE BEBO NEMOGU VISE BEZ TEBE.Srce ponovo pocinje ludu igru ubrzanog kucanja,suze krenuse niz obraze,osjecam veliku prazninu u ovoj jadnoj dusi.Jecavim glasom i kroz suze tiho izgovaram u tamu VOLIM I JA TEBE BEBO MOJA.Ni rjec vise ne mogu izgovoriti,jer su stale u grlu,a toliko toga ti imam za reci.Bacam pogled prema satu,vec je 03:46,zaspati necu to znam,ali moram leci,iscrpljen sam a sutra je novi radni dan.Jos jednom progovaram u nadi da ce vjetar doneti ti moje reci LAKU NOC BEBO MOJA MA GDE BILA I SKIM BILA.
Još Jedna Noć..
Evo na izmaku je jos jedna noc,zadnji sati otkucaju,a ja jos budan sam.Nista novo,jos jedna samo u nizu ne prespavana noc,jos samo jedan u nizu docekan izlazak sunca otvorenih ociju.I evo kao I obicno ponovo tinja nada u srcu da ce sa novim jutrom nova ljubav doci.Da me spasi od tuge ove,da ce da ulepsa moje snove,pruzit mi ruke I povest me,u cudesnu zemlju srece,tamo gdje me tuga naci nece.Haha pretera ga sad ja,cuj cudesnu zemlju srece,ovo sam sigurno cuo u jednoj od njenih bajki o ljubavi I sreci,pomislim u sebi a dubok uzdah iz grudi se ote.Palim cigaretu drhtavim rukama osluskujem sapat tisane koja mi po ko zna koji put zbori EJ NESRETNI COVECE ZA ZIVOT SE BORI,RODJEN SI BEZ SRECE POMIRI SE STIM,I NJU BACI U ZABORAV JER ONA JE SNJIM. Dvije vrele suze krenuse mi niz lice,I jecavim glasom probuncam,ALI KAKO KAKO DA JE ZABORAVIM??KADA SVE STO VIDIM ILI DOTAKNEM PODSETI ME NA NJU,KADA MI SE VRTI PO GLAVI,SETA PO,MOM SRCU,MOJOJ DUSI I MOJIM SNOVIMA I NI U JEDNOM JEDINOM MOMENTU NE ODLAZI. Na svu srecu pa moji spavaju,pa ne mogu cuti ovo moje buncanje,inace bih pomislili das am poludeo.Mada ni to nebi bilo nista neobicno jer upravo tako se I ponasam odkad nismo vise zajedno,pomislim u sebi na trenutak.Drhtavim rukama brisem suze I palim jos jednu cigaretu a ona se jos nije nije ni ugasila jos se dimi.Suze,zar bas suze,zar musko srce nije kameno,verovatno cete se zapitati.Ne musko srce nije kameno I musko srce moze biti duboko ranjeno,a suze krenu samo da ono nebih prepuklo.Gledam cigaretu kako se dimi,polako padam u sanjarenje.Pred ocima se listaju slike I uspomene jedna za drugom,uspomene na svaki nas trenutak,kada smo bili sretni I zagrljeni,kada smo se za ruke vodili gradom a drugi se okretali za nama I tiho komentarisali das mo divan par.A gdje,gdje smo sada,nema nas vise ti pripala njemu a ja pripao njoj I tjeramo jedno drugom inat pricama kako smo zaljubljeni I sretni.A zapravo samo smo dobri glumci u filmu tuge koji smo sami rezirali.Samo da bih pred drugima skrili svoju tugu I svoju propast da bih ljudi pomislili da je nasa prica bila samo jedan dio knjige koji nije trebao biti ispisan I das mo ga iskinuli I bacilli u vatru.A zapravo duboko u sebi krijemo pakosnu istinu I jednu ljubav koja nikada ugasiti se nece,krijemo duboko u sebi jednu pricu koju je sudbina I sreca pisala svojim perom.Tako bih rado sad zaplakao iz sveg glasa,tako glasno da ceo svet cuje da nemogu vise.Nemogu vise ovako,dosta mi je svega I ove tuge,ovog bola,ovih suza kojima broj neznam vise.Umoran sam I iscrpljen od ovih mastanja I sanjarenja otvorenih ociju. O BOZE STA SAM TI SKRIVIO PA ME NA OVAJ NACIN KAZNJAVAS,ZAR NE VIDIS DA SE VISE GUSIM U OVOJ TUZI I BOLU U OVA CETIRI HLADNA I DEBELA ZIDA.A MOZDA NI NE ZELIS DA VIDIS,PA BAR DA ZNAM DA ZNAM ZBOG CEGA PLACAM TRENUTKE SRECE GODINAMA TUGE.MOZDA SAM KRIV STO SAM SE RODIO,ALI NI TO BIRAO JA NISAM,NISAM NI O TOME JA ODLUCIVAO pomislim u sebi a od muke se pocinjem da gusim. Par minuta sutnje,kao da cekam odgovor na moja pitanja od nekoga ko ovo mozda slusa,jos jedna cigareta izgorela u drhtavim rukama 5 ili 6 po redu od kada sam poceo da pisem ovu pricu.Odgovor dobio nisam,nista se promenilo nije,glava puna dusa prazna,sve sto osjecam jest umor I bjes.Iscrpljen sam nemogu vise ni disati ni pisati,sve sto zelim je da spavam ili da umrem.A ni jedna od te dve zelje nece mi se ispuniti to znam jer nisam ja miljenik srece,prokockao sam ja njeno poverenje.
Priznanje..
Evo prolazi u nizu jos jedna tmurna I pakleno hladna januarska noc,a ja kao I obicno budan,nemogu spavati,sjedim u svojoj sobi svojoj tamnici.Gusim se u bolu,tuzi,suzama I dimu cigareta koje pusim jednu za drugom,pijem poslednje ostatke jeftinog pica u nadi da ce ono zalijeciti rane koje nosim duboko u sebi.Puka je tisina ne cuje se nista osim ponekog uzdaha koji se otme sa dna moje duse prazne duse,kada bih kroz glavu proletele tvoje reci VOLIM TE DUSI,I bolnog jecaja srca koje je puko na dvoje I koje nikada niti jedna djevojka sastaviti nece bebi.I kako minuti I sati odmicu dusa je sve praznija,ceznja za tobom sve veca,bol u srcu sve jaca I jaca a secanja sve vise pred oci naviru pred moje oci I sve vise stezu obruc oko mene kao da zele ili da te vratim ili da poludim.Ah ta secanja zasto me muce kako I njih nemogu da srusim za jedan tren kao sto sam srusio nasu srecu koju smo skupa gradili,pomislim u sebi uz pratnju dubokog I teskog uzdaha a srce zajeca bolno zajeca,da zajeca zaista zajeca duboko u sebi cujem taj bolan jecaj.Par trenutaka tisane jos a onda padam u duboko razmisljanje dok gledam I poslednju cigaretu kako se dimi zapaljena.Ljubav je jedini lek protiv ovoga bola,jedino nova ljubav moze da me izleci,pomislim u sebi.ALI KAKO KAKO DA SE ZALJUBIM U DRUGU KADA MI JE SRCE KOD TEBE OSTALO BEBI KAKO KAKO DA SE ZALJUBIM KADA MI TI BEBI VISE OD ZIVOTA ZNACIS.NEMOGU TO I NE MOGU I NE ZELIM TO NECU NOVU LJUBAV ZELIM TEBE BEBI TI SI MOJA SRECA I TEBE ZELIM ZELIM TVOJE NJEZNE RECI VOLIM TE DUSI.Jecavim glasom I kroz suze izgovaram,ne obracajuci paznju dali ce me neko cuti,I sta ce pomisliti o meni.Ako pomisli da sam lud,necu se buniti jesam lud,lud sam kada sam te odbijao od sebe I davao te na distancu.Ali time sam te zelio samo da zastitim bebi zelio sam samo da budes najsretnija zena na svetu I da ostvaris svoje snove.Pomislim u sebi dok drhtavim rukama brisem suze sa umornog lica.Vadim tvoju sliku iz novcanika I ponovo pocinjem da buncam,AH TAKO SI LEPA NAJLEPSA DEVOJKA SI NA SVETU,TAJ DIVAN OSMEH KAO KOD NAJLEPSEG ANDJELA.DA MI SADA SAMO DA TE CRVRSTO ZAGRLIM UZ SOJE TELO DA TE STEGNEM JAKO,DA SAMO NA TREN OSETIM TVOJE USNICE BEBI NAJLEPSE USNICE NA CELOM SVETU DA IH SAMO JEDNOM NEZNO POLJUBIM I DA TI NA UHO SAPNEM VOLIM TE BEBI VOLIM TE VISE OD SEBE.VOLIM TE VISE OD MOG BEDNOG ZIVOTA,TI SI MOJA SRECA I MOJA LJUBAV,TI SI SVE STO ZELIM NA OVOM SVETU OD ZIVOTA I SUDBINE.Dvije krupne suze ponovo mi obraz pokvasise,pogledam u pepeljaru cigareta je izgorela,nemam ih vise,hvatam za flasu,prazna je nista vise nemam.Jedino sto cu preneti u novi dan je tuga I bol I suze koje nikada nece presusiti u mom oku.Nista mi drugo ne preostaje nego da legmen I da zatvorenih ociju gledam tvoj lik I cekam da svane nova zora koja mi nista novo doneti nece.JOS JEDNOM SAMO TIHO IZGOVARAM VOLIM TE BEBI VISE OD SVOG ZIVOTA I BUDI SRETNA A JA CU PATITI ZA NAS OBOJE u nadi da ce ti vetar doneti ove moje reci.
Nije Važno..
Sada vise nije vazno gdje sam ja, a gdje si ti.Vazno je samo ono sto smo skupa gradili, polako,ali sigurno. Kao kocku po kocku davali smo dio po dio nase ljubavi, postovanja, razumijevanja, hrabrosti i zelje da bi stvorili nesto veliko, neunistivo i neponivljivo... Mi zajedno, ti i j, obicni smrtinci... Kako smo samo naivni bili i previse sigurni u sebe. Sta smo stvorili ni sam ne znam, mozda nesto sto se lahko zaboravlja, nesto sto nije vazno, ali ostavlja dubok trag u covjeku, kvari njegov do tada miran san i pomaze da izgubi vjeru u sebe, u ljubavi druge.. Znam da nema nas i da je sve otislo one kisne ljetne noci... Nestalo i pretvorilo se u sjecanje, ali nikad u zaborav. Nisam zeleo pustiti suzu, otkrili bi me, otkrili bi moju bol i ceznju za tobom. Suzu koju nisam pustio te noci vjecno me prati poslije tog, polahko ubijajuci i mene i ono moje, do tada neunistivo „JA“. Nije nam bilo sudeno, koga da krivim za to? Tebe ili sebe, sudbinu ili druge? Sebe , jer sam ti dao isuvise sansi isuvise ti prastao gresku za greskom , ili tebe , jer me nikad nisi dovoljno voljela. Nisu vise vazne rijeci koje smo jedno drugom govorili, vise nije vazan „onaj svijet“ koji smo stvorili zajedno, u kojem smo bili samo ti i ja i koji je mozda podignut u vrtlogu zelja, mozda... Sada su vazniji oni drugi koji su pomogli da ga srusimo... Ostao sam bez tebe, otisla si zauvijek i sa sobom odnela dio mene, dio zbog kojeg nikad vise necu voljeti, niti vjerovati u druge, ali mozda je i tako bolje. Doci ce i bolji dani i sve ce da bude vazno, iako cu te ja uvijek...ma to i nije vazno...
Neposlano Pismo..
Novembar je daleko odmakao,svakim danom je sve hladnije,uskoro ce i snijeg.Meni se baš i neda iz kuće izaći nigdje.Kao i obično sjedim pored prozora,gledam na ulicu,čekam hoćeš li se odnekud pojaviti,a duboko u sebi znam,da više nikada doći nećeš.Prođe tek poneka osoba,ili poneki zaljubljen par.ewo baš dok ovo pišem, gledam zagrljen i nasmijan par,nježno se ljube,kao što smo i mi nekada.Srce mi se cjepa,slike nase prošlosti listaju se jedna za drugom,a u glavi odzvanjaju tvoje nježne riječi koje si mi često govorila.Dali su bile iskrene u to nažalost više i nisam siguran,ali su bile nježne i slatke.Počinju se buditi uspomene na nas,naše sretne dane,a obruč tuge sve više se steže oko moje prazne duše.Suza mi se u oku sprema,ali je neću pustiti,neću pokazati nikome koliko patim.I samo da znaš,ovdje je još uvjek isto je sve,zapravo mnogo toga isto nije.
Naše ulice su zadržale svoj stari izgled,još uvjek u svom zagrljaju pod okriljem noći skrivaju sretne i zaljubljene,kao što su skrivale mene i tebe.
Još uvjek postoji i ona naša klupa,pod starom debelom vrbom,na kojoj smo urezali naša imena.
I ona još uvjek postoji,samo mene i tebe tamo više nema.Ni moji osjećaji se promjenili nisu,još uvjek te volim kao nekada.Srce mi ubrzano zalupa kada neko izgovori tvoje ime,ili kada čujem neku od naših pjesama.Samo ja,ja više nisam isti,mlad sam počeo stariti.Svakim novim danom,jedna nova bora na mom licu,i sve manje vjerujem u, ljude,život, i snove.Ali ko zna,možda će se vremenom promjeniti sve,izgled naših ulica,možda će isjeći staru vrbu,isčupati našu klupu,koja čuva uspomene na nas i našu ljubav.Jednu veliku ljubav,koja je doživjela tužan kraj.I mi ćemo se promjeniti,ostarit ćemo,imati kosu sjedu,bore na licu.Samo jedno se promjeniti nikada neće,to je moja ljubav koju osjećam prema tebi, i sjećanja na naše sretne dane.Ne znam ti više adresu ni broj,da bih ti ovo pismo poslao,ali ću ga pročitati vjetru,ko zna možda ti i donese ove moje riječi pisane perom bola.I rječi za kraj..Voljet ću te vječno Znaj....